Cvetna nedelja dobila je naziv po prazniku Cveti, kojim se završava šesta nedelja Uskršnjeg posta. U Cvetnoj nedelji padaju praznici Lazareva subota i Cveti.
Crkva proslavlja Cveti u znak sećanja na ulazak Hristov u Jerusalim, kada su Hrista jašućeg na magarcu dočekivali s velikom radošću, bacajući ispred njega palmove grančice, kao i cveće, po čemu je ovaj praznik i dobio naziv Cveti.
Čitava nedelja pred ovaj praznik ima naziv Cvetna nedelja, što znači da je u toj nedelji značajnu ulogu imalo cveće, rast biljaka, to jest bujanje čitave prirode.
Revnosni pravoslavni hrišćani, svojim podvigom ulaze u šestu nedelju časnog posta koja se naziva Cvetnom nedeljom. Praznuje se Ulazak Gospodnji u Jerusalim - carski put našeg Gospoda i Spasitelja na stradanja i krsnu smrt, "radi nas ljudi i radi našeg spasenja".
Ove nedelje kreče se voćke, ali ništa što cveta ne treba sejati, jer će u tom slučaju sav cvet smetnuti i neće biti ploda. U mnogim selima se tih dana pletu venčići od vrbovih grančica i kroz te venčiće proturaju izleženi pilići i guščići da bi bili zdravi i napredni.
„U ovoj šestoj nedelji Časnog posta, kada ćeš čuti jevanđelje o vaskrsenju Lazara iz mrtvih, saberi i upravi misli svoje na čisto srce koje Boga vidi. I probaj čistotu srca svoga na ovome čudu vaskrsenja četvorodnevnog mrtvaca. Nečisto srce neće na ovome događaju videti Boga niti čudo Božje, nego će sricati svoju klapnjavu o hipnotizmu, sugestiji i drugim vračarijama, koje su stekle svoje naučne rubrike. I ti, ako ne budeš ovde video Boga (u licu Hrista Vaskrsitelja) i čudo Božje u vaskrsenju Lazara, znači imaš još nečisto srce“. – sveti Nikolaj Velimirović