Predstavljamo vam svakodnevnicu Kragujevacke omladine, koja je krajnje zabrinjavajuća.
Naime, u našu redakciju je pristigla poruka od našeg sugrađanina. Poruku prenosimo u celosti:
"Poštovani,
Ovoga puta zelim da Vam ispričam jedan događaj, koji sam juče ja lično doživeo i koji pokazuje na kom nivou je vaspitanje današnje omladine (mada ni ja nisam mnogo stariji i imam samo 22 godine).
Naime, juče dok sam prolazio Aerodromom krećući se u pravcu ka Elektrošumadiji i čekao sam da skrenem ka Petrovcu, zaustavio sam na semaforu kod Bogoslovije. Kada se otvorilo zeleno svetlo krenuo sam da uđem u raskrsnicu i da propustim vozila koja se kreću iz suprotnog smera. U tom trenutku su dva dečaka od prilike 8. razred osnovne ili 1 godina srednje, pritrčala mojim kolima (iako je upaljeno crveno svetlo za pešake) i dok sam se ja kretao on je legao ispred mojih kola i počeo da radi sklekove, dok se drugi dečak izmotavao. Onda je dečak dijagonalno preko raskrsnice pretrčao i presekao put drugim vozilima čime je mogao da izazove saobraćajnu nesreću. Zamislite samo situaciju da ja nisam, na primer, stajao pa iz stanja mirovanja krenuo nego da sam se kretao na primer 50km/h šta bi se onda dogodilo, pošto koliko sam video on ne obraća paznju na to.
Ja sam nakon raskrsnice stao sa strane i krenuo da ga uhvatim ali je kada je video da stajem krenuo da beži. Bas me zanima da li je to njegovo kućno vaspitanje i da li su ga tako mama i tata vaspitali da se ponaša tako i da ugrožava sebe i druge. Da je nekim slučajem došlo do povrede verovatno bih ja bio kriv i niko me ne bi pitao sta je on uradio. Da sam uhvatio tog klinca odvezao bih ga u policiju pa nek se oni sa njim raspravljaju."
Svima nama se desilo da u prodavnici, pošti ili banci stojimo u redu a da se u našoj blizini nalazi neko dete koje u najmanju ruku ne ume da se ponaša, da ne kažemo da je nevaspitano, ali bezobrazluk je sasvim druga stvar. Često ćemo čuti žalbe današnjih roditelja kako je teško vaspitavati decu u “ovakvim vremenima”. Od nastavnika ćemo čuti kako su današnja deca sve razmaženija i raspuštena. Stariji ljudi će se prisećati svojih roditelja i učitelja i toga kako “nisu smeli da zucnu” i kako su se plašili strogih autoriteta... Upoređujući svoje vaspitače sa današnjim roditeljima obično će zaključiti kako ono nije valjalo jer su vaspitavani uz pomoć straha, ali kako je ovo današnje preterano popuštanje deci i udovoljavanje njihovim prohtevima još gore, jer deca bez discipline postaju nemoguća. Ne valja potiskivanje, ne valja razmazivanje, pa šta onda valja!? Kako, uopšte, vaspitati dete da postane “normalan čovek”?