Na današnji dan 1938. godine u Zagrebu preminuo je Milan Rakić.
Danas je 80 godina od njegove smrti, a ljudi i dalje sa istim žarom čitaju njegove pesme. Bio je član Srpske kraljevske akademije i predsednik srpskog PEN kluba. Njegove pesme ubrajaju se u najbolje u srpskoj lirici 20. veka Posle Jovana Dučića i Alekse Šantića, Milan Rakić je treći veliki srpski pesnik današnjice. On je najuspelije obnovio našu rodoljubivu poeziju, bez šovinizma i nacionalizma. Njegov pesimizam obojen je ironijom, napisao je oko 50 pesama, među kojima su najpoznatije: „Dolap ”, „Iskrena pesma” i „Na Gazimestanu”. U vezi sa „Iskrenom pesmom” ima mnogo oprečnih mišljenja. Jedni je slave kao izvanredno delo srpske poezije, dok je drugi karakterišu kao nipodaštavanje žena, a Milana Rakića kao najvećeg ženomrsca.
„Iskrena pesma” je od onih koje se čitaju u jednom dahu i koju mnogi komentarišu uvek sa istim žarom. To je pesma koja drugačije zvuči svaki put kada se pročita. Milan Rakić nam u njoj otkriva drugo lice ljubavi. Egoistični stav prema ženi i ljubavi, kao i njeno verovanje u njegove laži donekle možemo opravdati i time da je pesma pisana početkom 20. veka, kada su vladali ugovoreni brakovi, i muška dominacija. Obratite pažnju na stihove kao što su: „Ja u tebi volim sebe sama”, ili oslovljavanje „bedna ženo”. Muškarac u pesmi izražava svoja osećanja onakva kakva jesu, bez maske te otužne pesme o ljubavi koju žene vole da slušaju. Devojke je ne vole, jer otkriva surovu istinu da se muški i ženski doživljaji ljubavi razlikuju.