Danas je Vaskrs, vrhunac hrišćanske crkvene godine, praznik nad praznicima, jer na taj veliki dan ispunilo se očekivanje i želja svih pravednika. U tom smislu, Vaskrs je hrišćanska Pasha koja označava prelazak sa Hristom iz smrti u život, sa zemlje u večni nebeski život.
Vaskrs (ili Uskrs) je oduvek bio “praznik nad praznicima” pravoslavnog srpskog naroda, čije je praznovanje uobičajeno najradosnije.
Posebno važno mesto u tradiciji Vaskrsa zauzima crveno jaje – simbol života, a njegova crvena boja simboliše želju za zdravljem i napretkom. Vernici farbaju jaja na Veliki četvrtak ili na Veliki petak, a šaranja su različita, pomoću voska, lampe i pera, raznim travkama, pa čak i četkicom i bojama.
Prvim crvenim uskršnjim jajetom vernici bi se omrsili na dan Vaskrsa i time okončali sedmonedeljni post. Jaja crvena ili šarena, daruju se rođacima i prijateljima i svima onima koji uđu u kucu. Šarena jaja simbolizuju ljubav i sreću.
Domaćica rano budi ukućane da se umiju vodom. Rano se odlazi u crkvu, na jutrenje i Vaskršnju liturgiju, sa sobom se nose jaja, jedan deo podeli se po crkvi, a drugi posle bogosluženja komšijama, prijateljima, rođacima, pred crkvom…
Gde nema crkve ljudi se u selima okupljaju oko “zapisa”.
Uobičajen pozdrav je “Hristos vaskrse – Vaistinu vaskrse”, i on se upotrebljava u toku cele naredne sedmice.
Ima, međutim, u narodnoj tradiciji i verovanja prema kojima bi na ovaj veliki praznik obavezno trebalo izbeći dve stvari. Naime, veruje se da nikako na ovaj veliki praznik ne treba – kasno da se ustaje i kasno leže… Verovalo se, naime, da to donosi “zastoj u napretku”.
Stoga, ako poštujete narodna verovanja, znate šta vam je činiti!
Kad se završi služba u crkvi, ljudi, žene, deca, svečano obučeni, zaseli bi oko nje ili na obižnjim livadama, ako je lepo vreme.
Tu se pored jaja jelo sve od belog mrsa i pečenog mesa. Pila se rakija i vino, igralo, pevalo i veselilo.