Sveti Nikita ispovednik, episkop halkidonski. U mladosti odreče se sveta i udalji se na podvig monaški.
Prosijavši vrlinom kao sunce, zapažen bi od starešina crkvenih i uzvišen na presto arhijerejski u Halkidonu.
Kao arhijerej beše naročito milostiv prema bednim, i staraše se mnogo o sirotama, o udovicama i ništim.
Kada zli Lav Jermenin ustade protiv ikona, ustade i ovaj svetitelj Nikita mužestveno u odbranu ikona, obličavajući cara i objašnjavajući značaj ikona.
Zbog toga pretrpe mnoga uniženja, ozlobljenja i tamnovanja. Najzad bi proteran u izgnanstvo za veroispovedanje, i u trudovima i stradanjima predstavi se Gospodu, da primi venac slave u Carstvu Božjem.
Sveta mučenica Elikonida
Rođena u Solunu, i vaspitana u blagočešću hrišćanskom. U vreme Gordijana i Filipa ona pređe u Korint gde veleglasno izobliči sve one koji prinošahu žrtve idolima. Kada je načelnik Perinije savetovaše da prinese žrtvu idolu Eskulapu, reče mu Hristova mučenica: "Čuj me, ja sam sluškinja Hristova, a ko je Eskulap, ne znam. Čini što ti volja". Zbog toga bi izvedena na sud i mučena strašnim mukama. Bačena u oganj; iz njenog se tela izli mnoga krv i pogasi oganj, a ona osta živa. Bačena pred lavove - lavovi je se ne dodirnuše, no umiljavahu se oko nje. Puštena u hram da, tobož, prinese žrtve idolima, ona polupa idole i time još više ozlobi mučitelja protiv sebe. Dok je ležala sva ranjava u tamnici, javi joj se sam Gospod sa arhangelima Mihailom i Gavrilom, isceli joj rane, i uteši je i ukrepi. Potom bi izvedena na gubilište da bude posečena mačem. Preposečenja uzdiže Elkonida ruke svoje u visinu i moljaše se Bogu, da je Bog primi i pridruži ovcama Svojim u ogradi nebeskoj. Kada svrši molitvu, ču se glas s neba: "Priđi, kreći, gotov je za tebe i venac i presto!" Najzad bi posečena mačem, i primi venac slave od Gospoda, kome se iz ljubavi i žrtvova kao nevino i čisto jagnje.
Sveti Ignjatije, episkop rostovski
Kao arhijerej upravljaše stadom Hristovim dvadeset šest godina sa velikom ljubavlju i milosrdnošću. Kada umre, i telo mu bi položeno u crkvi, videše neki, kako on usta iz sanduka i diže se na vazduhu iznad crkve, i sa visine blagoslovi ljude i grad, potom se ponovo vrati u svoj mrtvački sanduk. I druga mnoga čudesa dogodiše se na grobu njegovom. Predstavio se Gospodu 28. maja 1288. godine.