Bele poklade su najsvečanije i najrasprostranjenije poklade u toku godine. Proslavljaju se dan uoči početka Velikog Uskršnjeg posta, koji traje sedam nedelja do Velikog petka, a u narodu su popularno nazvane Bele nedelje, odnosno Bele poklade.
Dobile su naziv po Beloj nedelji, a zovu se još i: Velike poklade, Završne poklade, Sirne poklade, Proštene poklade (Proćke, Pročka), jer se tog dana opraštaju svađe i uvrede.Ako Poklade posmatramo sa religijske strane, prema skoro svim tumačenjima, njihov smisao je u pripremi za predstojeći post.
Na taj dan dozvoljen je unos prekomerne i jake mrsne hrane, pita, kolača i alkohola. To je dan kada moramo zatražiti opoštaj i pomiriti se sa svima s kojima smo se posvađali, pa se zato nazivaju i “Proštene poklade”.
Neki ga upoređuju sa karnevalima u selu, a u mnogim selima na ovaj dan i dalje se čuvaju magijski rituali vezani za ovaj praznik.Običaj je i da sinovi i kćeri sa porodicama obilaze roditelje, nose im na dar flašu pića i razne poklone.
Zet obavezno obilazi tasta, taštu, kuma, starojka i traži proćku da može časno da započne post. Kada uđe u kuću, ljubi ruku tastu i govori: “Oprosti dedo”, a tast mu odgovara: “Neka ti je prosto sinko”.
U takovskim selima se maskiraju u pripremljene maske od papira, koje nakite zubima od pasulja ili kukuruza, i brkovima od vune.Obično po trojica obilaze kuće, igraju kolo, rvu se, govore izveštačeno i “plaše” malu decu, koja ciče od veselja kad ih ovi pojure.Kad se pokladari umore, sakupe se svi na jedno mesto, gde se igre i takmičenja nastavljaju.
Bele poklade su praznik celog sela, i tog dana se svi međusobno druže i čašćavaju. Veselje traje do ponoći, a u ponoć nastupa post.