"Bojadžijski zanat u Kragujevcu i okolini“, naziv je izložbe koja je otvorena u kući prote Miloja Barjaktarevića.
Postavka iz zbirke zanata etnološkog odeljenja Narodnog muzeja u Kragujevcu, autorke Nataše Nikolić, višeg kustosa, etnologa, predstavljena je izborom predmeta, fotografija i dokumenata vezanih za stari bojadžijski zanat.
Posetioci kuće prote Miloja Barjaktarevića izložbu mogu pogledati do 05. februara naredne godine.
Bojadžijski zanat prvi put se pominje 1823. godine, kao jedan od 16 esnafa u kragujevačkoj čaršiji. Krajem 19. veka bojadžije prelaze na veštačke boje, koje umnogome olakšavaju bojenje vune, koja je osnovna sirovina za njihov rad. Vunena pređa je najzastupljenija, u kanurama, korišćena za tkanje ćilima, jastuka, torbi, kao i za pletenje, a kod bojadžija su donošeni i gotovi proizvodi od vune: čarape, džemperi, prsluci, kape, šalovi, rukavice... Bojadžije su obrazovanje sticale u radionicama počevši kao kalfe, zatim š
šegrti, da bi sa zvanjem majstora ostvarivali pravo otvaranja sopstvenih radionica.
Sa većim asortimanom industrijskih proizvoda od 60-tih godina prošlog veka, smanjuje se potreba za bojenjem vunene pređe, ali se povećava potražnja za čišćenjem uniformi i odeće. Bojadžije preuzimaju poslove hemijskog čišćenja i rade ih paralelno sa osnovnom delatnošću nekoliko narednih godina.
U gradu danas postoji veliki broj radnji za hemijsko čišćenje, ali samo jedna koja se bavi bojenjem vunene pređe i odevnih predmeta na tradicionalan način, bojenjem u kazanima.
Posetioci kuće prote Miloja Barjaktarovića izložbu „Bojadžijski zanat u Kragujevcu i okolini“, mogu pogledati do 05. februara naredne godine.