Kao i uvek krećemo iz početka. Niko u Srbiji ne može opstati samo na naknadnoj pameti ili činjenici da je bio u pravu. Taj početak je ipak naša privilegija. Većina stranaka bi da krene poput nas, ali ne mogu, jer su stigli do kraja. Radimo za podršku koja će potvrditi našu ambiciju da konačno vodimo zemlju. To pravo biće ostvarivo samo sa boljim rezultatom od onog iz 2012. godine - kaže Čedomir Jovanović, lider LDP-a.
Smatra da su postizborne koalicije nužne i da predstavljaju realnost, a što se tiče ambicije LDP-a ona je, kaže, motivisana njihovim fer odnosom prema zemlji i željom da joj pomognu. Izbore doživljavamo kao šansu koju ovog puta naša generacija treba da iskoristi - naglašava Jovanović.
Vreme je da krenemo u susret događajima, vreme je, što se tiče LDP-a, da počne da radi poslove o kojima je godinama govorio. Vreme je i da politika u Srbiji postane posao za ljude koji mogu da ponude nešto više osim mržnje i vrata svog političkog protivnika. Vreme je za politiku i političare koji mogu da vam ponude politiku u kojoj, pored njih, ima mesta i za vas i za vaš život. Do sada se obično život u Srbiji koristio kao pogonsko gorivo politike. I za još mnogo toga je vreme, vreme je za LDP.
Jovanović dodaje da mu cenzus stvarno nije razlog ni za šta, jer ga ne vidim kao pretnju za LDP. Tu pretnju ne pokazuju istraživanja našem tima, pa je i nema. Suština je bitno drugačija - nemam ni promil razumevanja za Dačića i Tadića zbog onog što su radili i rade Srbiji. Kako Dačić danas ide na izbore? Kao borac za socijalnu pravdu u koaliciji sa dinastijom Krkobabić koja je pod Miloševićem vodila i drala penzioni fond pljackajuci penzionere. Onda je ta i takva koalicija došla na vlast 2008. godine pa pljačkala čitavu zemlju, podižući nas do neodrživog nivoa javnog duga zbog svoje sulude ideje da penzije u Srbiji treba da se isplaćuju samo onoliko koliko ta dinastija traje. Sa druge strane, Dačić je kao ministar policije u koaliciji sa Draganom Markovićem Palmom koji pocrveni u licu i izgubi moć govora kad mu se postavi pitanje sudbine novinara Pantića. I zbog uzroka i posledica svega toga, o tome ne želim da ćutim. Isti je slučaj s Tadićem koji ne zna ništa o deceniji svoje vlasti, a zna sve o onome što tek treba da bude kada ga neko ponovo pusti u vlast pošto nema gde da bude.