Šta je ostalo od srpskog automobila?

Na našim putevima se sve češće mogu videti češke "škode" i rumunske "dačie", automobili koje smo izbegavali tokom socijalističkih vremena. Gruba izrada i nemaštovit dizajn činila su ih inferiornim u odnosu i na polovna zapadna vozila.

Doduše, bili su bolji od drugih istočnoevropskih vozila, posebno škoda, za koju su nam naši stari nostalgično pričali da je između dva svetska rata bila među vodećim markama automobila srednje klase.

"Zastava" u muzeju
Naš "fića", posebno kasniji modeli "stojadin" i "jugo", izgledali su nam mnogo privlačniji. Visokim carinama na uvoz vozila iste klase ostvarena je i njihova cenovna prednost na domaćem tržištu.

Danas, međutim, godišnje se na srpskim drumovima nađe tek oko 1.000 novih primeraka "Fiata 500", dok su se modeli nekadašnje "Zastave" preselili u muzeje, uostalom kao i sama fabrika. Velika je razlika između sadašnje automobilske industrije u Češkoj i Rumuniji u odnosu na srpske patrljke preostale od nekadašnje jugoslovenske proizvodnje.

Česi i Rumuni su, uprkos neugodnoj patini iz perioda socijalističkog sivila, uspeli sačuvati sopstvene marke. Novi vlasnici tamošnjih fabrika, "Wolksvagen", odnosno "Reno" su ugradili moderna rešenja za novu produkciju, ali inovirani dizajn sačuvao je tradicionalnu prepoznatljivost.

Može se reći da je pod starim markama, tehnički posmatrano, sasvim drugi automobil. Ipak, za kupca, to su "stari brendovi".