Uvek lepo sređena, uvek lepo obučena i uvek spremna da krene na posao – Dušanki nema ravne u selima oko Aranđelovca kada životinjama treba pomoć.
Dušanka je u Beogradu završila Veterinarski fakultet i kako kaže, nije joj se ostajalo u velikom gradu.
“Nije me privlačio ni grad, ni posao tamo, želela sam da se vratim ovamo”, kaže Dušanka.
Rođena je u Gornjoj Trešnjevici, a prva praksa nakon završenog fakulteta sačekala ju je u centru glavnog grada.
“Posao na Dorćolu, klompice, sve čisto, belo, lepo je i to, ali ja sam se navikla i odrasla u ovoj sredini”
Najviše pomaže ocu, jer dobar veterinar u seoskoj kući pravo je bogatstvo. Ipak, kaže ljudi imaju predrasude kada vide lepu veterinarku.
“Ipak je ovo Balkan, još je ovo zaostala sredina, pogotovo stariji ljudi, a i mlađi koji su patrijahalno vaspitani. Za takve ljude žena je samo za kecelju, varjaču, kuhinju i to je to. Nije im prijatno kad me tako vide. Neki se ustručavaju neće baš da kažu, ali se vidi da su skeptični”