Poslanici Predstavničkog doma i Senata Teksasa izglasali su predlog zakona u maju ove godine a o otvorenom nošenju oružja na ulicama te druge najnaseljenije američke savezne države, koji će biti poslat na potpisivanje guverneru Gregu Abotu.
Vlasnici oružja će i dalje morati da imaju dozvolu za nošenje oružja, koje će moći da nose u pojasu koji neće morati da bude sakriven ispod odeće.
Po statističkim podacima Ministarstva unutrašnjih poslova, ukupan broj registrovanog vatrenog oružja na teritoriji Srbije je 1.198.595 komada. Pored oružja za ličnu bezbednost (pištolji i revolveri) građani Srbije u legalnom posedu imaju i lovačko oružje (lovačke puške i karabini), sportsko oružje i drugi tipovi oružja, posebno oružje sa tetivom – navode iz MUP.
Iako je nemoguće tačno odrediti koliko ima ilegalnog oružja, prema procenama kriminologa, njihov broj na crnom tržištu u našoj zemlji je barem tri puta veći.
Zakon o oružju i municiji, koji je usvojen u februaru ove godine a stupa na snagu godinu dana nakon donošenja istog, predviđa dva nova uslova za posedovanje oružja - zdravstvenu sposobnost i opravdan razlog za nabavku oružja.
Zakon o oružju i municiji predviđa i strože kažnjavanje za zloupotrebe i nesavestan odnos prema oružju, legalnim i savesnim vlasnicima oružja omogućiće se da ga nesmetano poseduju i koriste, to će se, između ostalog, regulisati davanjem povlašćenog statusa registrovanim sportskim strelcima i kolekcionarima.
Zakon predviđa da se municija može nabvaljati neograničeno, na osnovu oružanog lista, u kalibrima za oružje koje je registrovano, a uz posedovanje kolekcionarske dozvole, može se nabavljati u svim kalibrima.
Nošenje oružja je takođe predvidjeno, ukoliko fizičko lice dokaže da mu je lična bezbednost bitno ugrožena, ali ga može nositi samo na način kojim ne uznemirava druga lica, navodi se u obrazloženju zakona.
Postavlja se pitanje dokazivanja ugroženosti lične bezbednosti kao i plaćanja izuzetno visokog poreza od 16.540,00 za nošenje registrovanog oružja? Kriminalci ne traže odobrenje a i ne plaćaju porez na oružje pa se postavlja pitanje da li su oni u celoj situaciji privilegovani ili je država u pravu kada želi da "razoruža" stanovništvo visokim poreskim nametima i težom nabavkom oružanog lista?
Da li bi situacija bila drugačija u Parizu, a kada je izvršen gnusni teroristički napad na (ne)naoružano stanovništvo, da je neko od tih nedužnih ljudi bio naoružan?
Šta Vi mislite?
{module [258]}