Danas od 11 časova, raskrsnice kod Velikog parka i Trga Mala vaga bile su blokirane od strane studenata Univerziteta u Kragujevcu i maturanata srednjih škola. Najavljeno je da će blokade trajati do 16 časova, a okupljeni su poruku poslali pod sloganom „Mi se ne šalimo. I dalje blokiramo“.
Dok su studenti i srednjoškolci izražavali svoj stav, građani Kragujevca su se suočili sa saobraćajnim haosom. Javni prevoz nije funkcionisao, vozila su preusmeravana na alternativne pravce, a mnogi su kasnili na posao, lekarske preglede, važne obaveze ili su jednostavno ostali zarobljeni u saobraćajnim gužvama.
Naravno, pravo na protest je nesporno i predstavlja stub demokratskog društva. Međutim, kada se to pravo ostvaruje na način koji direktno ugrožava svakodnevni život običnih ljudi, postavlja se pitanje gde je granica između legitimnog protesta i nametanja sopstvene volje drugima. Da li je politička poruka vredna toga da neko propusti hitnu medicinsku pomoć, izgubi radni dan ili se nađe u situaciji u kojoj ne može normalno da funkcioniše?
Umesto blokiranja saobraćajnica i otežavanja života sugrađanima, postoje brojni drugi načini za izražavanje nezadovoljstva – tribine, peticije, mirna okupljanja na mestima koja ne ugrožavaju osnovne funkcije grada. Da li će organizatori budućih protesta prepoznati ovu potrebu i iznaći oblike delovanja koji ne štete svima, ostaje da se vidi.
U demokratskom društvu, pravo na protest ne bi smelo da bude izgovor za stvaranje dodatnih problema onima koji sa tim protestima nemaju nikakve veze. Građani Kragujevca to danas najbolje znaju.