Sistem adresa je, manje više, svuda na svetu isti. Adresa sadrži ime ulice i svaka zgrada ima svoj broj. Tako možemo veoma lako naći određeni objekat. Međutim, u Japanu se situacija razlikuje. Tamo ulice uopšte nemaju imena. Samo par nekih velikih ulica imaju imena, ali to niko ne koristi.
Svaki grad je podeljen u blokove. Blokovi su okruženi ulicama koje nemaju imena, pa je stoga kada tražimo određeni objekat potrebno da znamo u kom se bloku nalazi. Blokovi nisu uvek poređani po specijalnom redu, pa nam je za pronalazak određenog bloka nekad potreban GPS uređaj, mapa ili mobilni telefon. U Japanu postoje mape na skoro svakoj raskrnici, i turistima nije problem da se snađu.
Kada dođete do željenog bloka, onda je potrebno da pronađete objekat koji tražite i koji takođe ima svoj broj. Brojevi ne idu po rasporedu, već se zgradama daju onako kako se koja napravi. Tako da može da se desi da brojevi idu redom 1,3,15,2 i tako dalje. Stoga se često, kada se u Japanu nekome daje adresa, uvek ubaci i objašnjenje. Na primer, zubarska radnja se nalazi preko puta pijace, a sa leve strane je soliter itd.
Nama možda ovakav sistem deluje komplikovano, ali on sasvim normalno funkcioniše u Japanu i u još par susednih zemalja, koje su od Japana preuzele sistem adresiranja.